Mark 6

1I iziđe odande, i dođe na svoju postojbinu; i za njim idoše učenici njegovi. 2I kad dođe subota, poče učiti u zbornici. I mnogi koji slušahu, divljahu se govoreći: otkud ovome to? I kakva mu je premudrost dana? I čudesa takova rukama njegovijem čine se? 3Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, a brat Jakovljev i Josijin i Judin i Simonov? I nijesu li sestre njegove ovdje među nama? I sablažnjavahu se o njega.

4A Isus reče im: nigdje nije prorok bez časti do na postojbini svojoj i u rodu i u domu svome. 5I ne mogaše ondje nijednoga čuda da učini, osim što malo bolesnika iscijeli metnuvši na njih ruke. 6I divljaše se nevjerstvu njihovome. I iđaše po okolnijem selima i učaše.

7I dozva dvanaestoricu, i poče ih slati dva i dva, i davaše im vlast nad duhovima nečistijem. 8I zapovjedi im da ništa ne uzimaju na put osim jednoga štapa: ni torbe ni hljeba ni novaca u pojasu; 9Nego obuveni u opanke, i ne oblačiti dviju haljina.

10I reče im: gdje uđete u dom ondje ostanite dok ne iziđete odande. 11I ako vas ko ne primi i ne posluša vas, izlazeći odande otresite prah s nogu svojijeh za svjedočanstvo njima. Zaista vam kažem: lakše će biti Sodomu i Gomoru u dan strašnoga suda nego gradu onome.

12I otišavši propovijedahu da se treba kajati; 13I đavole mnoge izgonjahu; i mazahu uljem mnoge bolesnike; i iscjeljivahu.

14I začu car Irod za Isusa (jer njegovo ime bijaše se razglasilo), i reče: Jovan krstitelj iz mrtvijeh usta, zato čini čudesa. 15Drugi govorahu: to je Ilija. A drugi govorahu: to je prorok ili kao koji od proroka.

16A kad ču Irod, reče: to je Jovan koga sam ja posjekao, on usta iz mrtvijeh. 17Jer ovaj Irod posla te uhvatiše Jovana, i svezavši baci ga u tamnicu Irodijade radi žene Filipa brata svojega, jer se oženi njom.

18Jer Jovan govoraše Irodu: ne možeš ti imati žene brata svojega. 19A Irodijada rasrdi se na njega, i šćaše da ga ubije, ali ne mogaše. 20Jer se Irod bojaše Jovana znajući ga da je čovjek pravedan i svet, i čuvaše ga, i mnogo koješta činjaše kako mu on reče, i rado ga slušaše.

21I dogodi se dan zgodan, kad Irod na dan svoga rođenja davaše večeru knezovima svojijem i vojvodama i starješinama Galilejskijem. 22I ušavši kći Irodijadina i igravši i ugodivši Irodu i gostima njegovijem reče car djevojci: išti u mene šta god hoćeš, i daću ti.

23I zakle joj se: što god zaišteš u mene daću ti, da bi bilo i do po carstva moga. 24A ona izišavši reče materi svojoj: šta ću iskati? A ona reče: glavu Jovana krstitelja. 25I odmah ušavši brzo k caru zaiska govoreći: hoću da mi daš sad na krugu glavu Jovana krstitelja.

26I zabrinu se car, ali kletve radi i gostiju svojijeh ne htje joj odreći. 27I odmah posla car dželata, i zapovjedi da donese glavu njegovu. 28A on otišavši posiječe ga u tamnici, i donese glavu njegovu na krugu, i dade djevojci, a djevojka dade je materi svojoj. 29I čuvši učenici njegovi dođoše i uzeše tijelo njegovo, i metnuše ga u grob.

30I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što učiniše i šta ljude naučiše. 31I reče im: dođite vi sami nasamo, i počinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. 32I otidoše na lađi u pusto mjesto sami.

33I vidješe ih ljudi kad iđahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega. 34I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poče ih učiti mnogo.

35I kad bi već pred noć, pristupiše k njemu učenici njegovi govoreći: pusto je mjesto, a već je dockan; 36Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti.

37A on odgovarajući reče im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: već ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu? 38A on im reče: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe.

39I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. 40I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. 41I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade učenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima.

42I jedoše svi, i nasitiše se. 43I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba. 44A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi.

45I odmah natjera učenike svoje da uđu u lađu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod. 46I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu. 47I uveče bijaše lađa nasred mora, a on sam na zemlji.

48I vidje ih gdje se mučahu veslajući: jer im bijaše protivan vjetar. I oko četvrte straže noćne dođe k njima idući po moru; i šćadijaše da ih mimoiđe. 49A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; 50Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reče im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se.

51I uđe k njima u lađu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se. 52Jer ih ne naučiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo.

53I prešavši dođoše u zemlju Genisaretsku; i stadoše u kraj. 54I kad iziđoše iz lađe, odmah ga poznaše ljudi. 55I optrčavši sav onaj kraj počeše na odrima donositi bolesnike gdje čujahu da je on.

I kud god iđaše u sela ili u gradove ili u palanke, na raskršćima metahu bolesnike i moljahu ga da se barem skuta od haljine njegove dotaknu: i ozdravljahu svi koji ga se doticahu.

56